Mićo Ljubibratić, prvi prevodilac Kur’ana na našem govornom području
ДОИ: https://doi.org/10.2298/GEI2003556U УДК 28-23:81'255(=163.41) Оригинални научни рад
Сажетак
Za većinu istraživača legitimnost prevođenja Kur’ana na nearapske jezike u prvom periodu islama nije bila sporna niti je to bio vjerski zabranjen čin. Inicijatori rasprave o prevođenju Kur’ana i legitimnosti takve aktivnosti bili su ‘nearapi’ –’ağam, koji su smatrali da su limitirani svojim maternjim jezikom, te da ne mogu u poptunosti recipirati božanski sveti govor – Kur’an. Izvori koji se bave ovom tematikom ukazuju na to da se o prevođenju Kur’ana na našem govornom području nije razmišljalo prije devetnaestog vijeka, a proces prevođenja Kur’ana otpočeo je 1895. godine prijevodom Miće Ljubibratića. U ovom radu biće analizirani motivi Ljubibratićevog rada, razlozi odsustva takvog čina među pripadnicima islama, njihova reakcija na ovaj prijevod, te uticaj Ljubibratićevog prijevoda na potonji proces prevođenja Kur’ana među pripadnicima islama. Drugi dio rada se zasniva na kontrastivnoj leksičko-semantičkoj analizi prijevoda leksike Kur’ana, ekscerpirane iz jednog broja kur’anskih stavki (sura i ajeta), jer je važno uporediti Ljubibratićeva prijevodna rešenja s nekim od kasnije nastalih prijevoda Kur’ana s arapskog jezika, npr. prijevod Besima Korkuta, i uočiti razlike na semantičkom planu, a time i razvoj i sazrevanje iskustva u prevođenju Kur’ana na našem govornom području.
Ključne reči: prevođenje Kur’ana, leksika Kur’ana, kontrastivna lekskičko-semantička analiza, recepcija Kur’ana, islamska ulema, Mićo Ljubibratić
Reference
Ar-Rifā’i, Muhamed. 2003. Tafsīr Ibn Kasīr. Prev. Grupa prevodilaca. Sarajevo: Kulturni centar „Kralj Fahd“ u Sarajevu.
As-Sujūṭi, Ğalaludin. 2007. Al-Itqān. Kairo: Maktab dar al-turāṯ.
Az-Zarqāni, Muḥammad. 2006. Manāhil al-῾irfān fī῾ulūm al-Qur’ān. Kairo: Dār al-ḥadīṯ.
Bell, Richard. 1984. „Zapadna učenost i Kur’an“. Prev. Enes Karić. Islamska misao VI (65): 10–16.
Brockelmann, Carl, August Fischer, Wilhelm Heffening & Franz Taeschner. 1969. Die Transliteration der arabischen Schrift in ihrer Anwendung auf die Hauptliteratursprachen der islamischen Welt. Ed. Transkriptionskommission der Deutschen Morgenländischen Gesellschaft. Wiesbaden: Kommissionsverlag Franz Steiner GmbH.
Gavrilović, Andra. 1990 (1901). Znameniti Srbi XIX. veka. Beograd: Kultura.
Gadamer, Hans Georg. 1978. Istina i metoda. Prev. Slobodan Novakov. Sarajevo: Veselin Masleša.
Dobrača, Kasim. 1963. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa I. Sarajevo: Starješinstvo Islamske vjerske zajednice za Bosnu i Hercegovinu.
Csaplovics, János. 1819. Slavonien und zum Teil Croatien: ein Beitrag zur Völkerund Länderkunde; theils aus eigener Ansicht und Erfahrung (1809–1812), theils auch aus späteren zuverlässigen Mittheilungen der Insassen. Pesht: Hartleben.
Đorđević, Radmila. 2004. Uvod u kontrastiranje jezika. Beograd: Filološki fakultet.
Hadžić, Kasim. 1981. „Početne riječi i inicijali u Kura’nu“. Takvim: 76–87.
Hadžijahić, Muhamed. 1986. „Bibliografske biljkeške o prijevodima Kur’ana kod nas“. Islamska misao VIII (92): 22–28.
Hadžimejlić, Ćazim. 2009. Umjetnost islamske kaligrafije. Sarajevo: ITD Sedam Hakki, I. 1931. Hikjmet 23–24 (2): 323–324.
Halilović, Safet. 2005. Hifz učenje Kur’ana napamet. Novi Pazar: El-Kelime
Handžić, Mehmed. 1937–38. „Prijevod Kur’ana od Hadži Ali Riza Karabega“. El-Hidaje 9 (2): 141–142.
Ibn Manẓūr. 1968. Lisānal-ʽarab. Bejrut: Dārsādir.
Ilić, Dragutin J. 1896. Poslednji prorok. Biografija proroka Muhameda. Beograd: Izdanje Stajića.
Jusufi, Azmir. 2016. „Prevođenje Kur’ana“. Novi Muallim. god. XVII. 65: 85–90.
Jovanović, Milan, Batut. 1927. Život i zdravlje, bolest i smrt u Kura’nu. Sarajevo: Higijenski zavod.
Karić, Enes. 1988. Hermenetički problemi prevođenja Kur’ana na srpskohrvatski jezik. Beograd: Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu.
Karić, Enes. 2005. Kako tumačiti Kur’an. Sarajevo: Tugra.
Maksimović, Miodrag. 1967. Iz Kur’ana časnog. Svetu celom opomene. Beograd: Vuk Karadžić.
Muftić, Teufik. 1997. Arapsko-bosanski rječnik. Sarajevo: El-Kalem
Nasr, Sejid, Husein. 1986. „Kur’an-Božija riječ, izvor znanja i djela“. Glasnik VIS XLIX (3): 198–216.
Nöldeke, Theodor. 1919. Geschichte des Qorāns. Leipzig: Weicher.
Oraovac, P. Tomo. 1908. Tri znamenita Hercegovca. Beograd: Štampa Savić i komp.
Partridž, Kristofer. 2009. Religije sveta. Prev. Macura Lazar. Beograd: Mladinska knjiga.
Ramić, Jusuf. 1976. „Prijevodi Kur’ana na srpskohrvatskom jeziku“. Takvim: 20–25.
Ramić, Jusuf. 2007. Kako prevoditi Kur’an. Bihać: F.F. Bihać.
Ridā’, Rašīd. 1926. Tarjama al-Kur’ān wa mā fīhā min al-mafāsid wa munāfāt alislām. Kairo.
Ristić, Stana & Milana Radić-Dugonjić. 1999. Reč. Smisao. Saznanje. Studija iz leksičke semantike. Beograd: Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu.
Sapir, Edward. 1983. Selected Writings of Edward Sapir in Language, Culture, and Personality. David G. Mandelbaum (ed.). University of California Press.
Smailagić, Nerkez. 1975. Uvod u Kur’an. Zagreb: Medicinska naklada.
Smailagić, Nerkez. 1990. Leksikon islama. Sarajevo: Svjetlost.
Sprenger, Alois. 1869. Das Leben und die Lehre des Mohammad. Berlin: Nicolaische Verlagsbuchhandlung.
Šāhin, ῾Abduṣṣabūr. 2008. Tārīh al-Qur’ān. Kairo: Nahda Miṣr.
Šimel, Annemarie. 2001. Odgonetanje Božijih znakova. Prev. Pašanović Fikret. Sarajevo: El-Kalem.
Tanasković, Darko. 1979. „Kur’an“. Mogućnosti 8–9: 882.
Tanasković, Darko. 2008. Islam, dogma i život. Beograd: Srpska književna zadruga.
Traljić, Mahmud. 1971. „Dvije značajne godišnjice“. Takvim: 87–97.
Tupja, Edmond. 2000. Këshilla një përkthyesi të ri. Tirana.
Vajzović, Hanka. 2003. „Sociolingvistički aspekti alhamijado književnosti u nas“. Književni jezik 21 (2): 14–26.
Sources:
Kasimirski, Albert. 1840. Le Koran. Traduction nouvelle faite sur le texte arabe. Paris: Charpentier.
Korkut, Besim. 1977. Prijevod Kur’ana. Sarajevo: Orijentalni institut.
Ljubibratić, Mićo. 1895. Koran. Beograd: Državna štamparija Kraljevine Srbije.
<https://www.ei.sanu.ac.rs/index.php/gei/article/view/925>.
Датум приступа: 25 apr. 2024
