Narodna nošnja kao migracioni fenomen na delu jadranske obale u XVII i XVIII veku

UDC 391(262.3)(497.16)“16/17”

Сажетак

Ovaj rad predstavlja rekonstrukciju odjevnih predmeta stanovnica koje su se krajem XVII vijeka doselile na jugoistočnu obalu Jadrana — hercegnovski kraj, koji svoj uspon doživljava tokom XVIII vijeka. U ovom, malo urbano-ruralnom kraju `živjeli su brodovlasnici, trgovci, zanatlije, mornari, zemljoposednici, poljoprivrednici, ribari, mletačko više i ni`že administrativno osoblje, vojnici, sveštena lica, ljekari, apotekari, advokati, a svi oni bili su nosioci odjeće kakva je nošena vijek ranije u matičnim oblastima novodoseljenika, kao i u onim daleko razvijenijim urbanim centrima Mediterana.

Arhivski fondovi Arhiva Herceg Novi, Kotora i Venecije, prete`žno popisi prćija, pružili su nam uvid u jedan, do sada nepoznati, dio kulturne prošlosti. Pored proizvoda domaćih prelja i tkalja, karakteristično je za relevantni period, da je pored zanatlija: štavljača kože, valjavičara, mastioničara, krznara, krojača, obućara, papučara, čizmara i zlatara, postojao razvijen uvoz tekstila i ukrasnih dodataka, kao i pojedinih odjevnih predmeta, posebno iz Italije, pa i Francuske, Holandije i sa orijentalnog tr`žišta.

Prikupljenim podacima odredili smo vrijeme nastanka i trajanja određenog odjevnog predmeta, kao i procese transformacija i funkciju koje je imao dok je bio u upotrebi.

Posmatranu odjeću označili smo kao tradicionalni `ženski kostim, koji je u sebi nosio elemente ili samo tragove elemenata mnogih kulturnih uticaja. U tradicionalnom kostimu smo naišli na tragove balkanske, slovenske, orijentalne i mediteranske kulture. Hronološki smo
obradili pojedinačno odjeću, a prema ukrasima i materijalu, odredili smo funkciju, tj. da li su pojedini predmeti bili u svakodnevnoj upotrebi, ili su se nosili samo u svečanim trenucima.

Brojni odjevni predmeti prenosili su se sa generacije na generaciju, a ovaj tradicionalni kostim se mo`že okarakterisati kao migracioni fenomen sliven na ovom djelu Mediterana.